Osnovno homeopatsko načelo glasi: „Slično se sličnim liječi”
Homeopatija je prirodna, energetska medicina koja potiče organizam na samoizlječenje pomoću homeopatskih pripravaka. Homeopatski pripravak svojim djelovanjem uspostavlja narušenu ravnotežu kod osobe na emocionalnoj, mentalnoj i fizičkoj razini. Klijentu se pristupa na holistički način, što podrazumjeva uvažavanje i razmatranje fizičkih, emotivnih i mentalnih osobina pojedinca. Homeopatija djeluje u skladu s prirodnim zakonima i koristi prirodne tvari izrađene od životinjskog, biljnog i mineralno podrijetla.
Po broju korisnika, homeopatija je na drugom mjestu u cijelome svijetu, koristi se u svim europskim zemljama kao i ostalim dijelovima svijeta. U Europi se homeopatija više ne smatra alternativnom medicinom, te je postala sastavni dio glavnih pristupa u medicini. U mnogim zemljama Europe i svijeta veliki broj obiteljskih liječnika propisuje homeopatske pripravke, te je homeopatija tamo zakonski priznata. Svjetska zdravstvena organizacija je homeopatiju kvalificirala kao medicinu 21. stoljeća.
Mnoga zdravstvena stanja, za koja današnja medicina nema odgovora, načina i pristupa, mogu se uspješno tretirati homeopatijom. Homeopatskim pripravcima moguće je tretirati sva akutna i kronična stanja osobe na emocionalnoj, mentalnoj i fizičkoj razini. Homeopatija je vrlo učinkovita u tretiranju kroničnih oboljenja koja se teško liječe drugim metodama. Homeopatija tretira osobu u cjelini, uzimajući u obzir njezinu individualnost, jedinstvenost i kompleksnost. Cilj homeopatije, nije samo ublažavanje trenutnih simptoma nego i dugoročno zdravlje i zadovoljstvo osobe.
Sigurnost u primjeni homeopatskih pripravaka?
Homeopatski su pripravci, zbog njihove velike razrijeđenosti potpuno sigurni, pa stoga ne mogu biti toksični, ne izazivaju nikakve nuspojave, ne postoji mogućnost navikavanja na njih. Homeopatski pripravci nisu testirani na životinjama. Testiraju se na zdravim ljudima tako da mi znamo njihovo djelovanje na ljudskom organizmu, to se zove dokazivanje djelotvornosti homeopatskog pripravka.
Što je sve moguće tretirati homeopatijom?
Homeopatija je posebno učinkovita u tretiranju kroničnih oboljenja koja se teško liječe drugim metodama. Dosadašnje iskustvo i primjena homeopatije pokazala nam je da je homeopatija primjenjiva u različitim situacijama i kod različitih stanja. U prilog tome ide što zapravo ne postoje ogranićenja u primjeni homeopatije, već samo poštivanje i uvažavanje određenih pravila u primjeni homeopatije.
Neke od mogućnosti primjene homeopatije?
Homeopatski pripravci tretiraju isti široki spektar bolesti kao i klasični lijekovi. Za najčešća stanja kao što su gripa, bolesti dišnih putova, alergija, PMS, tegobe u menopauzi, gljivične infekcije, regulacija tjelesne težine, glavobolja, migrena, artritis, uhobolja, probavne smetnje i nadutost, opstipacija, akne, ekcemi, umor,bolesti štitnjače, tjeskoba, nesanica, koncentracija, kondicija, odvikavanje od pušenja i dr.
Povijest homeopatije
Homeopatsko razmišljanje započelo je s Hipokratom (470-400 p.n.e.) koji je govorio o izlječenju putem sličnosti – “Similia similibus curentur”.
Homeopatiju je kao alternativu konvencionalnim medicinskim metodama liječenja uveo slavni njemački liječnik Christian Samuel Friedrich Hahnemann (1755-1843). Smatramo ga ocem homeopatije u onom obliku kakvu je danas poznajemo. On je došao do spoznaje da supstancija koja izaziva određene simptome kod zdrave osobe može izliječiti pacijenta koji ima iste ili slične simptome bolesti.
Dr. Christian Samuel Friedrich Hahnemann rođen je 10. Travnja 1755. u Meissenu u Njemačkoj. Hahnemann je pokušavao pronaći djelotvorniji način liječenja, promatrajući čovjeka kao složeno biće koje osim fizičkog tijela ima i suptilnije dijelove, životnu energiju, psihu i duh. Službena medicina u njegovo vrijeme nije kod liječenja uzimala u obzir čovjeka u njegovoj cijelosti, već je na bolest gledala isključivo na fizičkoj razini.
Hahnemann se nije slagao s tadašnjim načinom liječenja puštanjem krvi ili davanjem jakih doza toksičnih supstancija koje su dodatno oslabljivale organizam i njegov obrambeni sustav. Smatrao je da se takvim liječenjem samo kratkoročno uklanjaju simptomi, a bolest se potiskuje s fizičkog u dublji, psihički plan čovjeka,čime ona postaje kronična i još opasnija, a sam pacijent dodatno pati još više slabi.
Školuje se u Leipzigu i Beču gdje se upoznaje s medicinskom praksom. 1783. odlazi u Desson gdje se bavio kemijom i vršio kemijska istraživanja. Do današnjeg dana ga smatraju autoritetom u oblasti toksikologije i medicinsko-pravnih aspekata trovanja teškim metalima. Dobro je poznavao nekoliko europskih i orijentalnih jezika i puno je vremena provodio prevodeći medicinsku literaturu na njemački jezik. Prevodio je Cullenovu „Materiu medicu“ i u jednoj od svojih karakterističnih opaski kritizirao njegovo mišljenje o djelovanju kininovca u liječenju malarije.
Došao je na ideju da na sebi isproba djelovanje kininovca i simptome malarije koje izaziva. S tim je dokazao da kinin izaziva simptome malarije i isto tako ih liječi. Kinin mu je otvorio spoznaje o principima homeopatije. Uz grupu učenika entuzijasta nastavio je s testiranjem i drugih potencijalnih lijekova.
Hahnemannovo najpoznatije djelo je Organon of Medicine. Knjiga predstavlja temelj homeopatije i sadrži detaljno definirane osnove homeopatske filozofije, znanosti i prakse